Izraz "nacionalizam" se općenito koristi za opisivanje dva fenomena: (1) stav koji pripadnici nacije imaju kada se brinu o svom nacionalnom identitetu i (2) radnje koje pripadnici nacije poduzimaju kada žele ostvariti (ili održati) samo-opredjeljenje. (1) postavlja pitanja o koncepciji nacije (ili nacionalnog identiteta), koji je često definiran zajedničkim porijeklom, etničke pripadnosti, kulturnih povezanosti, te dok je pripadnost pojedinca naciji često smatrana nedobrovoljnom, ponekad se smatra dobrovoljnim. (2) postavlja pitanja da li se samo-opredjeljenje treba shvatiti kao imanje potpune državnosti s kompletnim autoritetom nad unutarnjim i internacionalnim pitanjima, ili da li je takvo nešto u manjoj mjeri potrebno.
Stoga je tradicionalno razlikovati nacije od država — nacija se često sastoji od etničke ili kulturne zajednice, dok je država politički entitet s višim stupnjem neovisnosti. Dok su mnoge države nacije u nekom smislu, postoje mnoge nacije koje nisu nezavisne države. - Internet Encyclopedia of Philosophy
Nacionalizam se razvija iz ideje da se nacija, nasuprot naciji-državi, sastoji od domicilnog stanovništva nekog područja. To je najdugovječniji i najrazumniji oblik vladavine, jer okuplja u zajednicu ljude koji imaju zajednički jezik, kulturu i naslijeđe. Moderna nacija-država nameće politička ograničenja na nekom području, naseljava ljude na to područje, te ga proglašava "nacijom", ali bez ovog nedostatka inherentnog konsenzusa takve države postaju trgovišta umjesto živućih kulturnih entiteta.
U svijetu gdje ljudski nedostatak razmišljanja, u ime povećanja osobnog bogatstva, uništava naš okoliš, te pretvara naše živote u prolaske između sivih betonskih tunela da bismo ispunili krajnje beznačajne zadatke, nacionalizam predstavlja ponovno prihvaćanje organske veze između pojedinca i društva. Postavljanjem kulture ispred trgovanja, nacionalizam zastupa svakodnevni život koji ima više smisla. On otklanja loše odluke i ružne gradove opravdane od nekoga negdje koji je voljan nešto kupiti, bez obzira na moguću korisnost ili neizravne socijalizirane troškove. Nacionalizam čini da država služi ljudima, gdje nacije-države čine ljude slugama države.
Govore nam da imamo ekonomsku slobodu, društvenu slobodu i mogućnosti za život, ali manji tisak kaže da je ovo samo u kontekstu komercijalno orijentirane nacije-države, gdje ekonomija i ono što su ljudi voljni kupiti dominira nad svakom pravom vrijednošću. Mišljenja o tome "što je ispravno" su jako udaljena od onoga što je popularno, i onoga što će biti izglasano od gomile u obliku njihovog najnižeg zajedničkog ponašanja, kao i od onoga što je profitabilno. Ono što je profitabilno je često destruktivno u dugoročnom pogledu, kao što nam pokazuje globalna promjena klime i rastuće nezadovoljstvo. Potreban nam je novi plan. Nacionalizam predstavlja taj plan.
Nacionalizam je bio najuspješnija politička sila u 19. stoljeću. Proistekao je iz dva glavna izvora: romantičarskog izražavanja "osjećaja" i "identiteta", te od liberalnog zahtijevanja da se zakonita država treba temeljiti na "ljudima", a ne na, primjerice, dinastiji, Bogu ili imperijalističkoj dominaciji. I romantični "nacionalizam identiteta" i liberalni "ljudski nacionalizam" su u osnovi bili pokreti srednje klase. - Modern History Sourcebook